HR
Okrugli, duguljasti, u obliku srca, ukrašeni glazurom, punjeni marmeladom... Postoji bezbroj varijanti medenjaka, a svaka od njih uljepšava hladne zimske dane finim mirisom i vrhunskim okusom. Najpoznatija su poslastica za vrijeme Božića koja istovremeno može poslužiti i kao prelijepa dekoracija za božićno drvce. Medenjaci nisu bilo kakvi kolač. Oduvijek ih se pripremalo za svečane prilike ili blagdane, primjerice – za Božić. Simbolizirao je bogastvo i blagostanje u kući. Postajao je jedan zanimljiv običaj. Nekoć su slastičari, istoga dana kad su dobili kći, mijesili tijesto za medenjake kako bi ih mogli ispeći za njezino vjenčanje. Medenjaci su se pojavili u Poljskoj u 14. stoljeću. Prije nego što su se počeli peći pravi medenjaci, slastičari su pripremali slične kolačiće s medom koje su zvali miodownik. Kasnije su se u Poljskoj pojavili mirisni začini poput cimeta, kardamoma, muškatnog oraščića i papra koje su slastičari počeli dodavati u smjesu da bi postala aromatičnija. Takvi medenjaci su bili dosta skupi i nisu si ih svi mogli priuštiti. Grad do danas poznat po izradi medenjaka je Torunj. Torunj je smješten na Visli, na nekadašnjoj važnoj trgovačkoj ruti. Dobar pristup potrebnim namirnicama učinio ga je idealnim mjestom za izradu tih finih slatkiša. Izrada medenjaka u Torunju procvjetala je u 17. stoljeću. Najpoznatiji recept potječe iz 18. stoljeća. U 19. stoljeću počele su se otvarati manufakture i tvornice medenjaka te je uskoro proizvodnja medenjaka krenula na veliko. U međuratnom razdoblju u Torunju su djelovale tri velike tvornice te su se uveli novi recepti kako bi kupci mogli birati između više vrsta medenjaka. Poljaci medenjake i paprenjake zovu istim nazivom piernik. Ta riječ proizlazi iz pridjeva pierny što je davnije značilo papreni (danas riječ pierny više ne koristimo; papreni na poljskom prevodimo pieprzny). Tradicionalni recepti za piernike je uključavao i neku količinu papra. Mnogi su vjerovali da su takvi kolači ljekoviti, pa su se nekim bolesnicima predlagali kao lijek protiv brojnih tegoba. Vjerojatno je to bila najslađa kura koja je ikada postala... U Torunju su se pripremali slatki mekani medenjaci za jelo, ali i tvrdi koji su se koristili kao ukrasi. Dekorativni su se medenjaci pekli u posebnim drvenim modlama od kojih se nekoliko sačuvalo do danas. Kalupi iz 17. i 18. stoljeća predstavljaju likove svetaca, poljskih kraljeva, grb Torunja, ponekad životinje i simbole poput srca, kuće ili voća. Takvi medenjaci bili su, naravno, najskupliji, često ih se dodatno prekrivalo bojom ili čak slojem zlata. Danas je napoznatiji proizvođač medenjaka Fabryka Cukiernicza Kopernik, koji već od 1763. godine pravi originalne torunjske medenjake, svih mogućih oblika i okusa po svojim tajnim recepturama... Ako želite naučiti malo „medenjačkog” zanata, slobodbo svratite u Żywe Muzeum Piernika u kojem se održavaju radionice pečenja tih kolačića. Ako želite probati tradicionalne staropoljske piernike, predlažemo Vam taj recept, prema Mariji Lemis i Henryku Vitri. Medenjaci se iz toga recepta peku tjedan dana prije Božića, nakon što je tijesto sazrijevalo na hladnom mjestu 4-6 tjedana. Ispečene prazne kolačiće možete držati i do tri mjeseca u poklopljenoj posudi, dok bi se punjene trebale pojesti u roku od mjesec dana. Sastojci: - 500 g prirodnog meda - 1,5 čaše šećera - 1 kg pšeničnog brašna - 3 jaja - 3 žličice sode bikarbone - pola čaše mlijeka - pola žličice soli - 60-80 g začina za medenjake (čaša - 250 ml) Priprema: Med, šećer i maslac zagrijte, zakuhajte i dobro izmiješajte kako bi se šećer rastopio). Kad se smjesa ohladi, dodajte brašno, otopljenu u mlijeku sodu bikarbonu, jaja, sol i začin za medenjake. Sve lagano izmiješajte. Tijesto prebacite u staklenu, emajliranu ili keramičku posudu. Preklopite čistom krpicom i stavite na hladno mjesto (u hladnjak ili na balkon) na 5-6 tjedana. Tijesto je dosta mekano. Nakon odstajanja na hladnom, bit će puno čvršće. Izvadite tijesto iz hladnjaka. Uzmite dio i razvaljajte na radnoj površini koju ste prethodno posipali brašnom, do debljine 2-3 mm. Izrežite vaše omiljene oblike iz tijesta. Ako želite punjene medenjake, stavite žličicu marmelade, čvrstog pekmeza ili marcipana na izrezani komad tijesta pa ga preklopite. Medenjake pecite u pećnici zagrijanoj do 180 stupnjeva oko 10 minuta (ovisi o veličini vaših kolačića). Izvadite i ostavite na rešetci da se ohlade. Medenjake možete ukrasiti čokoladnim prelijevom. Za pripremu preljeva trebate: - 250 g tamne čokolade - 2-3 žlice maslaca Priprema: Zakuhajte vodu u malom loncu. Na lonac stavite zdjelu s čokoladom i maslacem te pričekajte da se zajedno otope na pari. Hladne medenjake oblijte preljevom i stavite na rešetku da čokolada očvrsne. Možete ih ukrasiti po svojoj želji. Dobar tek! Recept smo pronašli na najčitanijim blogu s domaćim slatkišima Moje Wypieki. Ondje možete pronaći i fotografije sa svim koracima za izradu medenjaka. Preporučujemo Vam da ga posjetite na stranici: http://www.mojewypieki.com/przepis/pierniczki-nadziewane PL Krótka historia pierniczka Piernik to ciastko nie byle jakie. W gorącym okresie przedświątecznym, w nawale wszelakich obowiązków, zazwyczaj i tak znajdujemy czas na wypiekanie pierniczków: serc, choinek, gwiazd i śnieżynek, które później starannie pokryjemy wzorami z lukru czy polewy czekoladowej. Niektóre zawisną na choince, niektóre będą ozdabiać świąteczny stół, a niektóre pewnie nawet nie doczekają do Bożego Narodzenia, bo są po prostu zbyt smaczne… Pierniki pojawiły się w Polsce w XIV wieku. Początkowo wypiekano ciastka na miodzie nazywane miodownikami, a później, gdy do Polski zaczęto sprowadzać przyprawy korzenne, miodowniki zastąpiono piernikami. Nazwa pochodzi od słowa pierny, które oznacza pieprzny. Co ma słodki piernik do pieprzu? - można by zapytać. Otóż, do ciasta piernikowego, poza cynamonem, kardamonem, gałką muszkatołową i innymi aromatycznymi przyprawami, zwyczajowo dodawano również pieprz. Rozgrzewające przyprawy sprawiały, że pierniki uważano za całkiem dobry lek na różne dolegliwości, a przepis na nie znalazł się w medycznym kompendium „Compendium medicum auctum”. Jeszcze w 1928 roku Gustaw Weese reklamował swoje pierniki jako słodycze nie tylko pożywne, ale i znakomite na trawienie i poprawę apetytu. Niestety, obecnie piernikowe kuracje nie są zalecane. Miasto, którego symbolem jest piernik, to oczywiście Toruń, a pierwsze wzmianki o toruńskich piernikach pochodzą z 1380 roku. Nieprzypadkowo to właśnie tam zaczęto wypiekać pierniki. Toruń leżał na ważnym szlaku handlowym i dostęp do składników potrzebnych do wyrobu pierników był tam łatwiejszy niż w innych częściach Polski. W Toruniu wypiekało się miękkie pierniki do jedzenia (aczkolwiek, ze względu na wysoką cenę składników, nie każdy mógł sobie na takie rarytasy pozwolić) oraz pierniki figuralne wypiekane w kunsztownych drewnianych formach. Niektóre formy zachowały się do dziś. Za ich pomocą powstawały ozdobne pierniki przedstawiające między innymi postacie polskich królów, świętych czy herb Torunia. Niektóre z nich były pokryte farbą albo nawet pozłacane. Takie pierniki były produktem naprawdę luksusowym i świadczyły o bogactwie posiadacza. Produkcja pierników rozkwitła w XVII wieku. Najstarszy znany nam przepis na nie pochodzi z XVIII wieku. W XIX wieku otworzyły się pierwsze manufaktury i fabryki, a pierniki zaczęto produkować na skalę masową. W okresie międzywojennym ofertę pierników powiększono, wprowadzono nowe smaki i kształty. Obecnie najbardziej znany wytwórca korzennego smakołyku to Fabryka Cukiernicza „Kopernik”, która jest jednocześnie najstarszym toruńskim producentem pierników - założył ją w 1763 roku Jan Weese. W 1913 roku jego zakład zatrudniał aż 500 pracowników, a pierniki były wysyłane do Turcji, Chin i Japonii! Jedną z właściwości pierników jest ich trwałość. Pierniki wytrzymują długie przechowywanie bez szwanku dla smaku i konsystencji. Również surowe ciasto na pierniki może leżakować miesiącami, a nawet latami. Dawniej piekarze zagniatali ciasto w dniu narodzin córki, a wypiekali je dopiero na jej wesele… Istnieje wiele przepisów na piernik, ale to właśnie ten dojrzewający uznawany jest za najszlachetniejszy i najsmaczniejszy. Jeśli macie ochotę spróbować, zajrzyjcie na stronę Moje Wypieki, gdzie znajdziecie dokładny opis przygotowania pierników. http://www.mojewypieki.com/post/pierniczki-nadziewane
0 Comments
HR Osoba koja je barem jednom pojetila Poljsku, vjerojatno je čula ovu sjajnu riječ: PIEROGI. Upitaš prosječnog Poljaka u laganoj nedjeljnjoj šetnici ulicama Krakowa, Lublina ili Gdańska koja su najpoznatija poljska jela, sigurno će pierogi biti na jednom od prva tri mjesta. Svi ih obožavamo - iskreno još nisam srela Poljaka koji ne bi volio pieroge, ali treba priznati da svaki naš državljanjin ima svoju omiljenu varijantu. Slatki sezonski pierogi s jagodama, višnjama ili borovnicama servirane sa slatkim vrhjem, pierogi sa svježim sirom i blagim okusom vanilije, slane varijante sa začinjenim mljevenim mesom, kiselim kupusom, krumpirom ili drugim povrćem… Imamo i posebnu vrstu koju pripremamo za Badnju večer - pierogi s kiselim kupusom i sušenim šumskim gljivama. Jedna od najpopularnijih se vrsta pieroga pravi od kuhanog krumpira izmješanog s kravljim sirom i prženim lukom. Ove pieroge zovemo „ruskie” što stvara malu zbunjenost. Naime, pierogi nemaju nikakvu vezu s Rusijom, Rusi zapravo ne guštaju u pierogima kao mi, a to jelo im gotovo nije poznato što bi mogao sugerirati naziv - riječ ruskie znači uistinu rusinski. Ova povijesna regija, Rus, danas pripada Ukrajini, a prije, do II. svjetskoga rata, bila je dio Poljske. Što je u cijeloj priči još zanimljivije, navodno u Ukrajini, ako želiš dobiti ovu ukusnu tjesteninu, moraš u jelovniku potražiti poljske pieroge… Priprema pieroga nije komplicirana, ali uzima dosta vremena. Ako imate imate slobodan dan i želite malo „okusiti” Poljsku - ovaj recept je za vas. Za tijesto: - 3 čaše (čaša= 250 ml) pšeničnoga brašna (obično ili polubijelo) - 1 čaša tople vode - prstohvat soli - žlica ulja Od navedenih sastojaka treba pripremiti elastično tijesto. Možete to napraviti ručno u posudi ili na stolu. Ako ste obožavatelji tehnike, možete tijesto izraditi u multipraktiku. Ostavite ga sa strane na pola sata, pokriveno čistom krpicom. Za punjenje: - 500 g krumpira - 250 g svježeg sira - 1 veći luk - sol, papar Krumpir ogulite i skuhajte u posoljenoj vodi, luk ispržite na ulju tako da dobije zlatnu boju. Kad se krumpir malo ohladi, izgnječite ga i izmješajte sa sirom i lukom pa začinite po želji. Ovo je naše punjenje. Ako stavite manje krumpira ili više sira, ili čak i dva luka vam padnu u zdjelu - nemojte dramiti, sve je u redu. Sve iskusnije domaćice i domaćini prave punjenje od takozvanog oka. Neki vole staviti više sira, neki vole dodati i malo začinskog bilja, čvaraka ili slanine. Slobodno probajte vašu smjesu i pronađite svoju najbolju varijantu. Ako ste već zadovoljni s okusom punjenja, možete pristupiti sljedećem koraku, a to je razvaljivanje tijesta. Stol (ili površinu na kojoj radite) posipajte brašnom pa razvaljajte tijesto na debljinu 2-3 mm. Pomoću čaše izrežite krugove i na njih stavite žličicu punjenja. Sklopite vaš kružić i dobro zalijepite. Ovo je poprilično važno - u suprotnom možete dobiti juhu od pieroga. Ako ste umjetnički raspoloženi, slobodno dizajnirate neki uzorak na rubu pieroga koji ste prije pošteno zalijepili. Ako više uživate u minimalističkom stilu i već ste dosta ogladnjeli, ostavite rubove na miru, pa nastavite s kuhanjem. Pripremite lonac s posoljenom vodom i bacite pieroge unutra kad zakuha. U vodu možete dodati malo običnog ulja. Ovo bi trebalo spriječiti pieroge da se međusobno ne lijepe. Kad zapazite da su svi pierogi isplivali na površinu vode, kuhajte ih još oko 5 minuta pa izvadite cijediljkom. Servirajte ih posipane prženim lukom ili premazane rastopljenim maslacom. Ako Vam ostane malo pieroga od ručka - ne brinite, samo ih zagrijte drugi dan na tavi uz malo maslaca ili ulja. Pržite ih polako dok ne dobiju zlatnu boju. Vidjet ćete da su još ukusniji! PL Pierogi - kto ich nie zna? Jedna z naszych najpopularniejszych potraw, najczęściej polecana obcokrajowcom, którzy chcą poznać smaki polskiej kuchni. Nie wiadomo, czy istnieją Polacy nielubiący pierogów - dotychczas żadna kronika takiego przypadku nie odnotowała. Powszechnie znany jest natomiast fakt, że każdy ma od jednego do sześciu ulubionych rodzajów pierogów. A jest w czym wybierać - latem gotujemy słodkie pierogi z sezonowymi owocami w środku: najlepiej sprawdzają się truskawki, jagody i wiśnie. W Wigilię Bożego Narodzenia lubimy zjeść wytrawne pierogi z kiszoną kapustą i suszonymi grzybami. Pomiędzy tymi wydarzeniami gustujemy w pierogach z białym serem, szpinakiem, mielonym mięsem, kapustą. Pierogi ruskie, wypełnione farszem z ugotowanych ziemniaków, twarogu i smażonej cebuli, należą do pierogowego kanonu i można je dostać w większości lokali serwujących dania kuchni polskiej. Ich nazwa wprowadza niejednego w zakłopotanie: dlaczego ruskie, skoro polskie? Odpowiedź jest prosta - pierogi te wywodzą się z Rusi, regionu, który obecnie przynależy do Ukrainy, ale do II. wojny światowej był częścią Polski. Przygotowanie pierogów nie jest trudne, jest jednak dosyć pracochłonne. Wymaga czasu i odrobinę cierpliwości. Smak pierogów zazwyczaj wynagradza trudy gotowania :) Na ciasto: - 3 szklanki mąki pszennej (szklanka = 250 ml) - Szklanka ciepłej wody - Szczypta soli - Łyżka oleju Na farsz: - 500 g ziemniaków - 250 g sera - 1 duża cebula - sól, pieprz Aby przygotować farsz, ugotuj obrane ziemniaki w osolonej wodzie, a cebulę usmaż na patelni z odrobiną oleju. Kiedy ziemniaki lekko przestygną, połącz je z cebulą i serem, a potem przypraw solą i pieprzem. Farsz gotowy! (Możesz go przygotować dzień wcześniej, żeby mieć trochę mniej pracy). Ciasto możesz wyrobić ręcznie lub w malakserze. Wystarczy połączyć wszystkie składniki i mieszać do uzyskania elastycznego ciasta. Ciasto można odłożyć na pół godziny. Po tym czasie ciasto należy rozwałkować i szklanką wyciąć z niego kółka. Na każde kółko nałóż łyżeczkę farszu i mocno zalep (to ważne - rozklejone pierogi nie są ani smaczne, ani ładne). Pierogi ugotuj w osolonej wodzie (możesz do niej dodać trochę oleju, aby pierogi się nie sklejały). Czas gotowania wynosi ok. 5 minut od momentu wypłynięcia pierogów na powierzchnię wody. Smacznego!
|
Archiwa |