Nijedan književni rod nije u poljskoj književnost imao takvu važnost kao poezija, niti su poljski prozni i dramski autori uspjeli tako snažno kreirati poljsku estetsku osjetljivost ni tako čvrsto ugraditi svoje tekstove u temelje poljske kulture kao što su to učinili njihovi pjesnički kolege. Czesław Miłosz, Wisława Szymborska i Zbigniew Herbert među najvećim su imenima poljske i svjetske poezije u čijim opusima nam se otkriva sve: istina i sumnja, svijet i jezik, mišljenje i ljepota. Oni nas uče da je radost pisanja ujedno i radost mišljenja, a Szymborska poantira da nema veće raskalašenosti od mišljenja.
Dr. sc. Đurđica Čilić docentica je na Katedri za poljski jezik i književnost i pročelnica Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje kolegije iz povijesti poljske književnosti, teorije književnosti i prevođenja.
0 Comments
|