HR
Ako se početkom proljeća nađete u Poljskoj, vrlo vjerojatno ćete zapaziti kako ulicama gradova i sela prolazi šarena povorka. Na čelu povorke vidjet ćete slamnatu lutku na dugačkom štapu. Lutka je obično ukrašena šarenim papirom, krpicama, grančicama, ponekad nosi čak i haljinu. Ova se prekrasna djevojka zove Marzanna i simbolizira zimu, hladnoću i nevrijeme - sve od čega se krajem ožujka želimo oprostiti. Kako bi proljetna čarolija dijelovala, Marzannu treba utopiti u rijeci ili spaliti, što se, naravno, održava na otvorenom. Taj je običaj omiljen u školama i vrtićima jer potiče kreativnost đaka - lutku je potrebno izraditi vlastitim rukama pa osim toga stvara priliku za lijepu šetnju i mali odmor od školskih klupa. Utapanje Marzanne stari je slavenski ritual, poznat ne samo Poljacima, već i drugim Slavenima. Marzanna (ili Morena, Marena, Marzena, ponekad i Śmiertka, Śmiercicha) bila je božica zime i smrti. Kao i većinu slavenskih bogova, progutao ju je zaborav, ali se simbolično pojavljuje jednom godišnje, oko 21. ožujka i najavljuje početak proljeća. Običaj utapanja Marzanne u svojim kronikama spominje Jan Długosz (1415.–1480.). Zabilježio je kako ljudi u nedjelju zvanu Laetare (četvrta nedjelja korizme) obilaze selo sa slamnatom lutkom na štapu i bacaju je u rijeku ili u vatru, a nakon tog se rituala brzo vraćaju u selo ne gledajući iza sebe. Prema davnim predajama, zadnja će osoba koja se vrati u selo umrijeti. Marzanna, kao gospodarica života i smrti, prilikom svoga odlaska tražila je za uzvrat po jedan život. Nakon toga nastupilo bi proljeće. Kako danas izgleda taj običaj možete pogledati u videozapisu snimljenom u muzeju (Muzeum Wsi Mazowieckiej), koji već dvadeset godina organizira zabavu pod naslovom doček proljeća na otvorenom: https://www.youtube.com/watch?v=1Q2lpbSCl9M PL Polacy już od stuleci wiedzą, jak skutecznie pożegnać zimę, której pod koniec marca mamy zazwyczaj serdecznie dość. Sprawa jest bardzo prosta - wystarczy po prostu utopić Marzannę. Pod tą nazwą kryje się słomiana kukła przyozdobiona kolorowym papierem, bibułą, gałązkami, czasem nawet przyodziana w sukienkę. Ta piękna panna symbolizuje zimę, którą będziemy żegnać na kolejnych kilka miesięcy, odprawiając rytuał dobrze znany naszym słowiańskim przodkom. Kukłę Marzanny należy wrzucić do rzeki lub spalić, dlatego też widok licznych grup (zazwyczaj w wieku szkolnym lub przedszkolnym) zgromadzonych 21 marca (czyli kiedy rozpoczyna się kalendarzowa wiosna) na różnych mostkach, brzegach potoków lub wokół ognisk nie jest w Polsce niczym niezwykłym. Marzanna obecnie funkcjonuje jako symbol zimy. W mitologii słowiańskiej natomiast pod tym imieniem kryła się sroga bogini zimy i śmierci. Topienie kukły przedstawiającej Marzannę jest znane na polskich ziemiach od wielu wieków. Jan Długosz (1415-1480), autor Kronik sławnego Królestwa Polskiego zanotował, że ludzie w niedzielę zwaną Laetare (czwarta niedziela postu) obchodzą wieś z kukłą, którą następnie topią w wodzie. Po odprawieniu tego rytuału szybko wracają do domu, nie spoglądając za siebie. Istniał bowiem przesąd głoszący, że osoba, która wróci do wsi ostatnia, umrze. W końcu Marzanna to pani życia i śmierci… MAŁGORZATA STANISZ
0 Comments
Leave a Reply. |