U ljeto prošle godine imao sam priliku provesti tri tjedna u jednom od najvećih kulturnih i ekonomskih središta istočne Poljske – Lublinu. Ovu priliku dobio sam zahvaljujući profesorici poljskog jezika na Filozofskom Fakultetu u Osijeku, na čiji sam se prijedlog prijavio na ljetnu školu poljskog jezika i kulture. Ta tri nezaboravna tjedna proveo sam u društvu studenata, ali i učitelja iz cijelog svijeta učeći o poljskom jeziku i zanimljivostima poljske kulturi. Iako smo po mnogočemu različiti, sve nas je povezivala jedna stvar, a to je želja za svladavanjem poljskog jezika te proširivanja znanja o toj zemlji. Nastava nije bila organizirana samo na klasičan predavački način, već smo imali mogućnost sudjelovati u raznim kreativnim radionicama na kojima smo kroz pjesmu, ples i druge praktične aktivnosti učili o poljskim narodnim pjesmama, plesovima, povijesti, književnosti i filmovima. Osim učenja o poljskoj kulturi, imao sam priliku učiti i o 25 drugih nacionalnosti kroz razgovor i druženje s više od 60 drugih polaznika ljetne škole te sam tako stekao poznanstva i prijateljstva koja održavam još i danas. Izvan učionice, sate sam provodio s ostalim polaznicima u otkrivanju Lublinskih znamenitosti, muzeja, parkova i galerija te uživajući u poljskom pivu i hrani. Uz sve navedeno, svaki tjedan imali smo organizirane ekskurzije do drugih poljskih gradova poput Zamośća i Kazmierz Dolny, ali i do obližnjeg Lublinskog koncentracijskog logora Majdanek koji je svojevremeno planiran kao najveći koncentracijski logor na svijetu, no na svu sreću Nacisti nisu uspjeli dovršiti ga, a izgrađena je tek trećina od cjelokupnog planiranog kompleksa. Bez obzira na činjenicu da je izgrađena tek trećina logora, magnituda tog kompleksa i gotovo tvornička organizacija svih prostorija, baraka, plinskih komora i krematorija ne može ostaviti nikoga ravnodušnim prilikom njihovog obilaska. Osim mnogih mjesta i znamenitosti koje smo posjetili, jedna stvar koja me iznimno oduševila i koja mi je ostala u lijepom sjećanju jest žustrina kojom su ostale nacije navijale za Hrvatsku tijekom svjetskog nogometnog prvenstva, što mi je posebno bilo drago iz razloga što sam na ljetnoj školi bio jedini Hrvat! Iz istog razloga bio sam primoran koristiti se svim mogućim sredstvima i znanjem kako bih se sporazumio s drugim nacijama, a posebice Ukrajincima koji su činili više od polovice grupe, a čije znanje engleskog jezika je najčešće bilo vrlo oskudno. No bez obzira na jezičnu barijeru, to me nije spriječilo da steknem nova prijateljstva i uživam u vremenu provedenom u Poljskoj. Štoviše, boravak u Lublinu mi se toliko svidio da sam na povratku za Hrvatsku propustio avionski let (doduše zbog kvara na autobusu) te sam bio primoran pronaći alternativni put kući, što je vodilo ka uzbudljivom 30-satnom putovanju autobusom uz nekoliko presjedanja. No unatoč ovim zastojima, ta tri tjedna u Poljskoj koja su prošla u trenu su jedna od najljepših i najvrjednijih iskustava koje sam dobio tijekom svog studija te se uistinu radujem ponovnom povratku u ovu predivnu zemlju. Vlatko Bognar
0 Comments
|