Ove sam godine krenula na poljski jezik zato što sam htjela nešto novo naučiti, a nedostajalo mi je ECTS bodova, pa sam spojila ugodno s korisnim. Nisam požalila ni trenutka jer sam od prvog sata bila oduševljena i odlučila sam da ću nastaviti ići. Kao i ostalim studentima, profesorica nas je krajem zimskog semestra obavijestila o ljetnoj školi poljskog jezika koju organizira NAWA. Budući da nisam imala nekih prevelikih planova ovo ljeto, odlučila sam se prijaviti. Sve što se odlazak više približavao, bila sam sve manje sigurna u svoju odluku – 3 tjedna u Krakovu, sama, bez nekog prevelikog znanja iz poljskog... No sama sam sebe natjerala poslati mail u kojem sam potvrdila dolazak i kupiti karte. Unatoč silnim nedaćama koje su me snašle na putu do Krakova (nemogućnost nalaženja busa na kolodvoru, zaboravljene hrana i voda, kašnjenje busa, pljusak u Krakovu, gubljenje na njihovu kolodvoru,...) ipak sam stigla u Krakov. I nisam požalila. Sutradan smo imali uvodno predavanje u svečanoj dvorani Jagiellonskog sveučilišta – drugog najstarijeg sveučilišta u Europi i najstarijeg u Poljskoj gdje su studirali mnogi poznati, npr. Nikola Kopernik i Ivan Pavao II. Usput smo posjetili i muzej u sklopu Collegium Maiusa u kojem smo mogli vidjeti kako je izgledao život fakultetskih profesora kroz prošlost. Taj dan smo imali slobodno za obilazak gradom. Nakon toga je krenulo ozbiljno – imali smo uvodni ispit da bi se moglo odrediti na kojoj smo razini poznavanja poljskog- Predavanja jezika su trajala po 4h dnevno, ali je vrijeme zapravo brzo prolazilo jer se stalno nešto radilo. Osim jezika smo imali i kreativne radionice o poljskim običajima, kuharske radionice (radili smo pierogi), predavanja iz poljske povijesti, gledali smo poljske filmove, odlazili u muzeje i na „igre u mjestu”. Te su igre bile zapravo izvanučionična nastava gdje smo dobili zadatak da ispitujemo Poljake na ulici o određenim temama – spomenicima, legendama, poznatim osobama, parkovima i sl. Bilo je jako stresno budući da nitko ne voli kad mu priđe 6 osoba s papirima u rukama (i sama bih pomislila da žele da odgovaram na neke ankete i odbila). No uspjeli smo. Osim toga smo imali i projekt za napraviti – turistički vodič. Moja se grupa bavila dijelovima grada koji su imali veze s glazbom i umjetnošću, pa smo napravili plan grada i turu koja je uključivala pojedine znamenitosti iz tih područja. (Svi se projekti mogu vidjeti na : https://spotkajmysiewkrakowie.wordpress.com/) Sve u svemu, u 3 tjedna se stigne puno toga vidjeti po Krakovu, ali uz ovakav raspored je bilo dosta naporno. No nekako smo se već snašli. Bili smo stalno umorni (doručak je bio od 7h, pa nikada ne možeš ostati duže spavati...), ali vrijedilo je. Uz nastavu su bili organizirani i izleti u Auschwitz, Wieliczku te na rafting Dunajcem. Tko god da se premišlja, hoće li se ili neće prijaviti – nemojte uopće razmišljati, prijavite se! Apsolutno se isplati. Financijski nije prezahtjevno budući da organizator pokriva smještaj, hranu i sve aktivnosti. Upoznat ćete hrpu ljudi iz cijelog svijeta. Doslovno! Mi smo se družili s ljudima iz Turske, Kine, Engleske, Rusije,... Stvorit ćete prijateljstva i kontakte. Imat ćete mogućnost živjeti u stranom gradu kao lokalac na 3-4 tjedna, vidjeti kako Poljaci funkcioniraju i upoznati kulturu. A moći ćete malo i odmoriti od gužve kod kuće. :) Mogu reći sa 100% sigurnosti da je ovo najbolje iskustvo koje sam u životu doživjela, tako da nemojte čekati! :) Katarina Ešegović
0 Comments
Prvi je dan srpnja za mene značio početak mojeg trotjednog pohađanja ljetne škole poljskog jezika i kulture u Torunju. Dobra organizacija i susretljivi profesori omogućili su svim studentima bezbrižno učenje poljskog jezika kroz sate fonetike, gramatike i komunikacije, a uz to nije nedostajalo kulturnih i zabavnih sadržaja. Dapače, svaki vikend bismo posjećivali susjedne gradove i uz stručno vodstvo doznali sve najbitnije o Gnieznu, Poznanju i Bygdoszczu. Vidjeli smo mnoge gradove, ali Torunj nam je svima naviše prirastao srcu jer smo svakodnevno ondje otkrivali ljepote poljske kulture i pokušavali, više ili manje uspješno, savladati tešku poljsku gramatiku i leksik. Torunj je prekrasan grad iz 13. stoljeća sa starom povijesnom jezgrom koja nam je posebno draga zbog čestih druženja i opuštanja nakon predavanja uz poljsko pivo ili dragu nam Soplicu (apeliram da se počne uvoziti u Hrvatsku). Osim po svojem bogatoj povijesnoj baštini, Torunj je poznat kao rodno mjesto Nikole Kopernika, sveučilište na kojemu smo pohađali ljetnu školu dobilo je naziv po njemu, a planetarij preko puta našeg Filološkog fakulteta podsjeća na velikana astronomije i dok se sjedi na predavanjima. Paprenjaci su najčešći suvenir jer je Torunj poznat po izradi paprenjaka i medenjaka, pa nedjeljna šetnja centrom uvijek miriši na medene tradicionalne slastice. Više od šezdeset studenata iz preko dvadeset zemalja svijeta družilo se svakodnevno na fakultetu i izvan njega. Otprilike šest sati svaki dan bismo proveli na fakultetu učeći poljski jezik od izvrsnih profesora koji su se potrudili učiniti nam svaku lekciju maksimalno zabavnom. Raznovrsni pristupi učenju donosili su svaki dan nove izazove, na primjer hodanje po gradu i imenovanje onoga što vidimo na poljskom jeziku, a metoda komunikacijskih vježbi znala je biti prilaženje i razgovor s Poljacima na ulici, sati dramske umjetnosti, gledanje poljskih filmova i raspravljanje o njima…Predavanja su također sadržavala širok opseg tema – od poljske povijesti i religije do kulturoloških fenomena, umjetnosti i književnosti. Poslijepodne bismo posjećivali mnoge muzeje, povijesna mjesta, ali i provodili vrijeme u prirodi. Jednu smo večer proveli uz logorsku vatru u šumi i pjevali poljske tradicijske pjesme, što mi se svidjelo više od noćnih provoda koji su isto bili zanimljivi - najdraži kada su bili u društvu Milice, (srodne mi duše i) studentice rusistike iz Novog Sada i Petera, novopečenog povjesničara iz Mađarske koji je vatreni zaljubljenik u hrvatsku povijest i kulturu. Oboje su bili najbolji hrvatski navijači za vrijeme svjetskog prvenstva i najbolje društvo u slavljenju nogometnih i drugih uspjeha, primjerice naših uspješno položenih testova na kraju tečaja. Nezaboravno iskustvo popraćeno stresom zbog izgubljene prtljage, srećom zbog pronađenog studentskog doma, radosti sklapanja novih prijateljstava i značajno poboljšanim znanjem poljskog jezika učinilo je ovo ljeto pravom poljskom avanturom i natjeralo me da Poljsku zavolim toliko da se jedva čekam vratiti – tko zna, možda i na puno duže od tri tjedna. Nikolina Odobašić |